Preporučeno, 2024

Izbor Urednika

Tako je Dagmar Koller uzeo novu životnu hrabrost

Iskreni intervju

Dvije godine život Dagmara Kollera (71) bio je potpuno u Maloj. Ali sada to može biti prvi put od smrti supruga, dugogodišnjeg gradonačelnika Beča Helmuta Zilka († 2008), opet spokojno kao u njihovim operetnim ulogama. Njena knjiga "Umjetnost biti žena" pomogla joj je da prevlada tugu.

Idete li još na grob svog supruga? Dagmar Koller: Ne tako često kao prije. Bio sam tamo svaki dan više od dvije godine. Skoro da je postao drugi dom za mene. Trebalo je tri sata, tri četvrtine sata, svaki put naprijed i natrag. U blizini je i grob moje majke. To mi je uvelike povećalo duboku tugu. Nisu se pojavili u vremenu ... Dagmar Koller: Polusam godina sam bio bez glasa. Tek kada sam svom vrtlaru poklonio sve svoje prekrasne cipele, stvari su postale bolje. Tek kad sam je pustio, glas se vratio. Kako si izašao iz dna? Dagmar Koller: Kad je lord gradonačelnik Beča prije nekog vremena otvorio trg Helmut Zilk iza Staatsopera, znao sam: više ne mogu postići više počasti za svog muža. Počeo sam izlaziti. Sada sam sretan što sam među ljudima i opet nastupam. Toliko volim. Što se događa ako dođete kući nakon takvih večeri? Dagmar Koller: Moj suprug i ja smo uvijek govorili sebi noću kako je to - čak u 1 sat. Pričao mi je o svojim predavanjima i meni, na kojoj sceni je bilo aplauza i rasprodana. Sada jedan dolazi kući, umoran je i razmišlja: Kome bih sad trebao to priopćiti? Tako je prazno. Je li vam pisanje knjige pomoglo? Dagmar Koller: Da. Prvo bi to trebala biti knjiga o tome kako prevladati moju tugu. Ali kad sam pogledao kroz svoje dnevnike, morao sam strašno plakati. Pomislila sam: o tuzi ne mogu govoriti. Ali moj se koautor uvijek puno smijao pričama koje sam doživio s obožavateljima. A onda smo pomislili: Pišemo knjigu o nama ženama ! Na pozornici sam već 50 godina i uvijek sam ljudima davao sreću kući.

Top